Poslovni slučaj za agencijske AI analitičare u Centru za operacije sigurnosti (SOC) naglašava značajne prednosti koje ovi sistemi donose u borbi protiv rastućih kibernetičkih prijetnji. Njihova implementacija obećava drastično smanjenje lažno pozitivnih uzbuna, povećanje efikasnosti SOC osoblja i rješavanje problema nedostatka kvalifikovanog analitičara na globalnom nivou.
Korištenjem agencijskih AI sistema, organizacije mogu očekivati smanjenje broja lažnih alarma za impresivnih 90%. Ovo značajno rasterećuje ljudske analitičare, omogućavajući im da se fokusiraju na istinski kritične slučajeve i događaje. Pored toga, ovakvi AI analitičari direktno doprinose povećanju produktivnosti cijelog SOC tima. Oni preuzimaju rutinske zadatke, analizu velikih količina podataka i početnu procjenu prijetnji, čime ubrzavaju reakcijsko vrijeme i poboljšavaju ukupni sigurnosni nadzor.
Ovaj napredak dolazi u trenutku kada se industrija suočava sa sve većim izazovom nedostatka stručnih kadrova u oblasti kibernetičke sigurnosti. Agencijski AI analitičari nude skalabilno rješenje koje može nadoknaditi taj manjak, pružajući kontinuitet i efikasnost u radu sigurnosnih timova. Investiranje u ovu tehnologiju predstavlja strateški potez za svaku organizaciju koja želi ojačati svoju obranu od sve sofisticiranijih kibernetičkih napada.
Upozorenje sigurnosne firme “SlowMist” jasno ističe rastući trend prevara koje uključuju manipulaciju QR kodovima. Prevaranti sve češće koriste ovu metodu, gdje postavljaju naljepnice s lažnim QR kodovima preko originalnih na javnim mjestima, uključujući ugostiteljske objekte, javni prevoz, ali i unutar kripto zajednica, često na platformama poput X (ranije poznatog kao Twitter) i raznim online forumima.
Ova vrsta napada izuzetno je opasna jer se oslanja na prirodnu ljudsku potrebu za brzim pristupom informacijama ili plaćanjima putem skeniranja kodova. Korisnici, u žurbi ili pod pretpostavkom legitimnosti, skeniraju zlonamjerni kod umjesto očekivanog. Metodologija prevaranata je jednostavna, ali efikasna: oni fizički prekrivaju ili zamjenjuju postojeće QR kodove svojim, vodeći korisnike na lažne web stranice. Ove stranice često izgledaju identično kao originalne, bilo da se radi o online narudžbama, portalima za plaćanje ili, u specifičnom kontekstu kripto svijeta, lažnim novčanicima ili platformama za razmjenu.
Kada žrtva skenira lažni QR kod, umjesto očekivane akcije, biva preusmjerena na stranicu koja imitira legitimnu uslugu. Na toj stranici, od korisnika se može tražiti da unese lične podatke, podatke za prijavu, ili čak da izvrši transakciju, poput slanja sredstava na određenu adresu, što u konačnici rezultira krađom novca ili osjetljivih podataka. Primjer ovoga je skeniranje QR koda na izborniku restorana koji umjesto narudžbe vodi na stranicu za krađu podataka o kreditnim karticama ili, u slučaju kripto prevara, QR kod koji preusmjerava na lažni web-novčanik gdje se ukradeni kripto fondovi mogu preusmjeriti. Suština prevare leži u stvaranju iluzije legitimnosti i korištenju ljudske nepažnje i brzine kako bi se ostvarila financijska korist ili dobili podaci koji se mogu dalje zloupotrijebiti.
